Ivan 1:1-51 HRV1942 - Bible AI

¹U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.

²Ona bijaše u početku u Boga.

³Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade

⁴u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo;

⁵i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

⁶Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan.

⁷On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu.

⁸Ne bijaše on Svjetlo, nego - da posvjedoči za Svjetlo.

⁹Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;

¹⁰bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.

¹¹K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.

¹²A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime,

¹³koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od Boga.

¹⁴I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine.

¹⁵Ivan svjedoči za njega. Viče: "To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!"

¹⁶Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

¹⁷Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu.

¹⁸Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac - Bog - koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

¹⁹A evo svjedočanstva Ivanova. Kad su Židovi iz Jeruzalema poslali k njemu svećenike i levite da ga upitaju: "Tko si ti?",

²⁰on prizna; ne zanijeka, nego prizna: "Ja nisam Krist."

²¹Upitaše ga nato: "Što dakle? Jesi li Ilija?" Odgovori: "Nisam." "Jesi li Prorok?" Odgovori: "Ne."

²²Tada mu rekoše: "Pa tko si da dadnemo odgovor onima koji su nas poslali? Što kažeš sam o sebi?"

²³On odgovori: "Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! - kako reče prorok Izaija."

²⁴A neki izaslanici bijahu farizeji.

²⁵Oni prihvatiše riječ i upitaše ga: "Zašto onda krstiš kad nisi Krist, ni Ilija, ni Prorok?"

²⁶Ivan im odgovori: "Ja krstim vodom. Među vama stoji koga vi ne poznate -

²⁷onaj koji za mnom dolazi, komu ja nisam dostojan odriješiti remenje na obući."

²⁸To se dogodilo u Betaniji s onu stranu Jordana, gdje je Ivan krstio.

²⁹Sutradan Ivan ugleda Isusa gdje dolazi k njemu pa reče: "Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta!"

³⁰To je onaj o kojem rekoh: Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene!"

³¹"Ja ga nisam poznavao, ali baš zato dođoh i krstim vodom da se on očituje Izraelu."

³²I posvjedoči Ivan: "Promatrao sam Duha gdje s neba silazi kao golub i ostaje na njemu.

³³Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: 'Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.'

³⁴I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji."

³⁵Sutradan opet stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika.

³⁶Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: "Evo Jaganjca Božjega!"

³⁷Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom.

³⁸Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: "Što tražite?" Oni mu rekoše: "Rabbi" - što znači: "Učitelju - gdje stanuješ?"

³⁹Reče im: "Dođite i vidjet ćete." Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

⁴⁰Jedan od one dvojice, koji su čuvši Ivana pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra.

⁴¹On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: "Našli smo Mesiju!" - što znači "Krist - Pomazanik".

⁴²Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: "Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!" - što znači "Petar - Stijena".

⁴³Sutradan naumi Isus poći u Galileju. Nađe Filipa i reče mu: "Pođi za mnom!"

⁴⁴Filip je bio iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

⁴⁵Filip nađe Natanaela i javi mu: "Našli smo onoga o kome je pisao Mojsije u Zakonu i Proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta."

⁴⁶Reče mu Natanael: "Iz Nazareta da može biti što dobro?" Kaže mu Filip: "Dođi i vidi."

⁴⁷Kad Isus ugleda gdje Natanael dolazi k njemu, reče za njega: "Evo istinitog Izraelca u kojem nema prijevare!"

⁴⁸Kaže mu Natanael: "Odakle me poznaješ?" Odgovori mu Isus: "Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom."

⁴⁹Nato će mu Natanael: "Učitelju, ti si Sin Božji! Ti kralj si Izraelov!"

⁵⁰Odgovori mu Isus: "Stoga što ti rekoh: 'Vidjeh te pod smokvom', vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!"

⁵¹I nadoda: "Zaista, zaista, kažem vam: gledat ćete otvoreno nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina Čovječjega."