Ivan 3:1-36 HRV1942 - Bible AI

¹Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov.

²On dođe Isusu obnoć i reče mu: "Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime."

³Odgovori mu Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!"

⁴Kaže mu Nikodem: "Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?"

⁵Odgovori Isus: "Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

⁶Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je.

⁷Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor.'

⁸Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha."

⁹Upita ga Nikodem: "Kako se to može zbiti?"

¹⁰Odgovori mu Isus: "Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ?

¹¹Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate.

¹²Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko?

¹³Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji.

¹⁴I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji

¹⁵da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni.

¹⁶Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.

¹⁷Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.

¹⁸Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.

¹⁹A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla.

²⁰Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova;

²¹a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

²²Poslije toga ode Isus sa svojim učenicima u Judejsku zemlju. Tu je boravio s njima i krstio.

²³A krstio je i Ivan, u Enonu blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode. Ljudi su dolazili i krstili se.

²⁴Jer Ivan još nije bio bačen u tamnicu.

²⁵Između Ivanovih učenika i nekog Židova nastade tako prepirka o čišćenju.

²⁶Dođoše Ivanu i rekoše mu: "Učitelju, onaj koji s tobom bijaše s onu stranu Jordana i za kojega si ti svjedočio - on eno krsti i svi hrle k njemu."

²⁷Ivan odgovori: "Nitko ne može sebi uzeti ništa ako mu nije dano s neba.

²⁸Vi ste mi sami svjedoci da sam rekao: 'Nisam ja Krist, nego poslan sam pred njim.'

²⁹Tko ima zaručnicu, zaručnik je. A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikće od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.

³⁰On treba da raste, a ja da se umanjujem.

³¹Tko odozgor dolazi, on je iznad sviju; tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori. Tko dolazi s neba, on je iznad sviju:

³²što je vidio i čuo - za to svjedoči, a svjedočanstva njegova nitko ne prima.

³³Tko primi njegovo svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.

³⁴Uistinu, onaj koga Bog posla Božje riječi govori jer Bog Duha ne daje na mjeru.

³⁵Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.

³⁶Tko vjeruje u Sina, ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina, neće vidjeti života; gnjev Božji ostaje na njemu."