Ivan 6:1-71 HRV1942 - Bible AI

¹Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

²Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je činio na bolesnicima.

³A Isus uziđe na goru i ondje sjeđaše sa svojim učenicima.

⁴Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

⁵Isus podigne oči i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

⁶To reče kušajući ga; jer znao je što će učiniti.

⁷Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

⁸Kaže mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

⁹"Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

¹⁰Reče Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuća.

¹¹Isus uze kruhove, izreče zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

¹²A kad se nasitiše, reče svojim učenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

¹³Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet ječmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

¹⁴Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus učini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doći na svijet!"

¹⁵Kad Isus spozna da kane doći, pograbiti ga i zakraljiti, povuče se ponovno u goru, posve sam.

¹⁶Kad nasta večer, siđoše njegovi učenici k moru,

¹⁷uđoše u lađicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Već se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

¹⁸More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

¹⁹Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se lađici. Prestraše se,

²⁰a on će njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

²¹Htjedoše ga uzeti u lađicu, kadli se lađica odmah nađe na obali kamo su se zaputili.

²²Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna lađica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim učenicima u lađicu, nego da oni odoše sami.

²³Iz Tiberijade pak stigoše druge lađice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

²⁴Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih učenika, uđu u lađice i odu u Kafarnaum tražeći Isusa.

²⁵Kad ga nađoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Učitelju, kad si ovamo došao?"

²⁶Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

²⁷Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju će vam dati Sin Čovječji jer njega Otac - Bog - opečati."

²⁸Rekoše mu dakle: "Što nam je činiti da bismo radili djela Božja?"

²⁹Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

³⁰Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

³¹Očevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

³²Reče im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

³³jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

³⁴Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

³⁵Reče im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.

³⁶No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

³⁷Svi koje mi daje Otac doći će k meni, i onoga tko dođe k meni neću izbaciti;

³⁸jer siđoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

³⁹A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

⁴⁰Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

⁴¹Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

⁴²Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

⁴³Isus im odvrati: "Ne mrmljajte među sobom!

⁴⁴Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁴⁵Pisano je u Prorocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči se, dolazi k meni.

⁴⁶Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

⁴⁷Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vječni.

⁴⁸Ja sam kruh života.

⁴⁹Očevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

⁵⁰Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

⁵¹Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

⁵²Židovi se nato među sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

⁵³Reče im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

⁵⁴Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

⁵⁵Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.

⁵⁶Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

⁵⁷Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.

⁵⁸Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke."

⁵⁹To reče Isus naučavajući u sinagogi u Kafarnaumu.

⁶⁰Mnogi od njegovih učenika čuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

⁶¹A Isus znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: "Zar vas to sablažnjava?

⁶²A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

⁶³"Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su."

⁶⁴"A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati.

⁶⁵I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca."

⁶⁶Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime.

⁶⁷Reče stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otići?"

⁶⁸Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

⁶⁹I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

⁷⁰Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas đavao."

⁷¹Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.