Luka 4:1-44 HRV1942 - Bible AI

¹Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga četrdeset dana vodio pustinjom,

²gdje ga je iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo, te kad oni istekoše, ogladnje.

³A đavao mu reče: "Ako si Sin Božji, reci ovom kamenu da postane kruhom."

⁴Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne živi čovjek samo o kruhu."

⁵I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva zemlje

⁶i reče mu: "Tebi ću dati svu ovu vlast i slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je.

⁷Ako se dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje."

⁸Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu služi!"

⁹Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i reče mu: "Ako si Sin Božji, baci se odavde dolje!

¹⁰Ta pisamo je: Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju.

¹¹I: Na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen."

¹²Odgovori mu Isus: "Rečeno je: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!"

¹³Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.

¹⁴A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu puče po svoj okolici.

¹⁵I slavljen od sviju, naučavaše po njihovim sinagogama.

¹⁶I dođe u Nazaret, gdje bijaše othranjen. I uđe po svom običaju na dan subotni u sinagogu te ustane čitati.

¹⁷Pruže mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nađe mjesto gdje stoji napisano:

¹⁸Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene,

¹⁹proglasiti godinu milosti Gospodnje.

²⁰Tada savi knjigu, vrati je poslužitelju i sjede. Oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

²¹On im progovori: "Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima."

²²I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"

²³A on im reče: "Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju."

²⁴I nastavi: "Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju.

²⁵Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji.

²⁶I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj.

²⁷I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac."

²⁸Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom,

²⁹ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave.

³⁰No on prođe između njih i ode.

³¹I siđe u Kafarnaum, grad galilejski. I poučavaše ih subotom

³²te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijaše riječ njegova.

³³A zatekao se u sinagogi čovjek s duhom nečistoga đavla. On povika u sav glas:

³⁴"Hej, što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš! Znam ja tko si ti: Svetac Božji."

³⁵Isus mu zaprijeti: "Umukni i iziđi iz njega!" Nato đavao čovjeka obori u sredinu te iziđe iz njega ne naudiv mu ništa.

³⁶I nasta opće zaprepaštenje te se među sobom razgovarahu: "Kakve li riječi! S vlašću i snagom zapovijeda nečistim dusima te izlaze!"

³⁷I glas se o njemu širio po svim okolnim mjestima.

³⁸Ustavši iz sinagoge, uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju.

³⁹On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im.

⁴⁰O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih.

⁴¹A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: "Ti si Sin Božji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

⁴²Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.

⁴³A on im reče: "I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan."

⁴⁴I naučavaše po sinagogama judejskim.