1I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući.
2I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
3I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica.
4Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
5Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome:
6Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi:
7"Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?"
8Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im:
9
10Ali da znate:
11
12I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: "Takvo što nikad još ne vidjesmo!"
13Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše.
14Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu:
15Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
16i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima rekoše njegovim učenicima: "Zašto jede s carinicima i grešnicima?"
17Čuvši to, Isus im reče:
18Ivanovi su učenici i farizeji postili. I dođu neki i kažu mu: "Zašto učenici Ivanovi i učenici farizejski poste, a tvoji učenici ne poste?"
19Nato im Isus reče:
20
21
22
23Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše:
24"Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?"
25Isus im odgovori:
26
27I govoraše im:
28