Matej 8:1-34 HRV1942 - Bible AI

¹Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet.

²I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: "Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."

³Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: "Hoću, očisti se!" I odmah se očisti od gube.

⁴Kaže mu Isus: "Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo."

⁵Kad uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli:

⁶"Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama."

⁷Kaže mu: "Ja ću doći izliječiti ga."

⁸Odgovori satnik: "Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj.

⁹Ta i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi!' - i ode, drugomu: 'Dođi!' - i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' - i učini."

¹⁰Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: "Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere.

¹¹A kažem vam: Mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom,

¹²a sinovi će kraljevstva biti izbačeni van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi."

¹³I reče Isus satniku: "Idi, neka ti bude kako si vjerovao!" I ozdravi sluga u taj čas.

¹⁴Ušavši u kuću Petrovu, Isus ugleda njegovu punicu koja ležaše u ognjici.

¹⁵Dotače joj se ruke i pusti je ognjica. Ona ustade i posluživaše mu.

¹⁶A uvečer mu doniješe mnoge opsjednute. On izagna duhove riječju i sve bolesnike ozdravi -

¹⁷da se ispuni što je rečeno po Izaiji proroku: On slabosti naše uze i boli ponese.

¹⁸Kad Isus vidje mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se prijeđe prijeko.

¹⁹I pristupi jedan pismoznanac te mu reče: "Učitelju, za tobom ću kamo god ti pošao."

²⁰Kaže mu Isus: "Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi glavu naslonio."

²¹Drugi mu od učenika reče: "Gospodine, dopusti mi da prije odem i pokopam svoga oca."

²²Isus mu kaže: "Hajde za mnom i pusti neka mrtvi pokapaju svoje mrtve."

²³Kad uđe u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.

²⁴I gle, žestok vihor nasta na moru tako da lađu prekrivahu valovi. A on je spavao.

²⁵Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: "Gospodine, spasi, pogibosmo!"

²⁶Kaže im: "Što ste plašljivi, malovjerni?" Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha.

²⁷A ljudi su u čudu pitali: "Tko je taj da mu se i vjetrovi i more pokoravaju?"

²⁸I kada dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnica, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem.

²⁹I gle, povikaše: "Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?"

³⁰A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja.

³¹Zlodusi ga zaklinjahu: "Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja."

³²On im reče: "Idite!" Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

³³A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima.

³⁴I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.